“Tragom Gutmannovih pruga“: sjećanje na mali vlak slavonske Podravine
Petak, 28. 08. 2015.

 Željeznički kolodvor u Orahovici 1961.Povodom Dana grada i prigodom zatvaranja Slatinskog ljeta predstavljamo Vam zanimljivu i nostalgičnu povijesno-dokumentarnu izložbu posvećenu uspomeni na znamenitu Slavonsko-podravsku željeznicu, poznatiju pod imenom Gutmannove pruge.
Izložba “Tragom Gutmannovih pruga“ autora Ivice Brusača donosi priču o uskotračnoj željeznici koja je svojom razgranatom mrežom imala presudnu ulogu u gospodarskom razvoju i napretku čitavog slavonsko-podravskog kraja, ali i osobit kulturni i društveni značaj u formiranju identiteta naše regije. Oni stariji sjećaju se i danas s poštovanjem i posebnim sentimentom malog vlaka, popularnog “Guce” ili "Ćire", koji je povezivao Osijek, Belišće, Donji Miholjac sa Slatinom, Orahovicom, Voćinom, prevozio ljude na posao, u školu, a sirovine i proizvode podravskog kraja i s papučkih obronaka odnosio do pretovarnih mjesta odakle su se prevozile dalje, sada kolosijecima normalne širine, prema svojim odredištima.

 Braća GutmannPriča počinje još 1884. kada mađarski veletrgovci i industrijalci židovskog porijekla, obitelj Gutmann, zakupljuju šume i polja na desnoj obali Drave, osnivaju pilanu i utemeljuju Belišće, njegovu drvnoprerađivačku industriju i radničko naselje. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća tvrtka Gutmannovih postaje najveće drvno poduzeće u Slavoniji i ondašnjoj Hrvatskoj, te veliki izvoznik plemenite slavonske hrastovine u zemlje zapadne Europe. Napredak industrije zahtijeva i razvoj prometnih puteva, pa Gutmannovi isprva osnivaju kratku dionicu šumsko-industrijske pruge, a vrlo brzo, već 1889. godine i dioničko društvo Slavonsko-podravske željeznice, sa sve razgranatijom mrežom teretnog i putničkog prometa. Već 1896. ova je pruga spojena s međunarodnom prugom koja je spajala mađarski Szentlörinc sa Slatinom i Našicama, a 1907. u mrežu se uključuje i podgorje Papuka gradnjom pruga koje povezuju Moslavinu preko Crnca s Voćinom s odvojcima do Orahovice i Slatinskog Drenovca. Posljednja je dionica javni promet izgrađena, zanimljivo, od Belišća do Osijeka 1908. godine. Širina tračnica od jednog metra odgovarala je i gabaritima tramvajske pruge u Osijeku, tako da su tijekom rata vlakovi SPŽ-a nesmetano dolazili do bolnica, luke i Donjeg grada.  

Spomen-vlak u Belišću s lokomotivom koja je u Drugom svjetskom ratu dobila ime “PartizankaNeke su crtice iz života ove željeznice posebno zanimljive: jedna je trasa vodila do ribnjaka Grudnjak gdje se živa riba tovarila u posebne vagone s vodom, dok je do kamenoloma Radlovca iznad Orahovice kompoziciju vagona vukla jedna od najsnažnijih lokomotiva u sastavu Slavonsko-podravske željeznice, ona serije 80-81 proizvedena u Münchenu 1939. Ova je jedinstvena parnjača imala pogon na svih 6 kotača, a prema oznaci serije popularno se nazivala “Ahcigerka“ i danas je izložena u Orahovici pored negdašnjeg željezničkog kolodvora. Zanimljivo je također da je “Guco“ svojevremeno putovao i do Slatine: naime, zbog nedostatka novca dionica naše pruge normalnog kolosijeka prema Noskovcima, potpuno uništena u njemačkom povlačenju krajem Drugog svjetskog rata, u postratnoj je obnovi rekonstruirana kao uskotračna pruga, a time se i Slatina izravno povezala s Donjim Miholjcem, Belišćem i Osijekom sjevernim, dravskim pravcem.

Oproštaj s “Ćirom“ u Voćinu 1966.Ipak, nakon Drugog svjetskog rata, u sklopu novih gospodarskih prilika, polako zamire ekonomska isplativost ovih nekoć životno važnih puteva i postupno se ukidaju pojedine dionice. 1966. ukida se trasa Moslavina - Crnac -Voćin, sa svojim ograncima prema Orahovici i Slatinskom Drenovcu. Novinski zapisi svjedoče o tužnom oproštaju: s posljednjim otkucajima 1968. “Guco“ je na vožnji od Osijeka do Donjeg Miholjca otišao u “penziju“, a u 1970. godini obustavljen je i teretni promet na pruzi od Moslavine prema Osijeku i time je u potpunosti ugasla Slavonsko-podravska željeznica. Njezini su tragovi ostali vidljivi uz prometnice, u trasama makadamskih puteva ili pješačkih staza, kao primjerice u Orahovici. Lokomotive su razrezane u staro željezo, a tek su tri primjerka spašena i sačuvana u Tehničkom muzeju u Zagrebu, te kao memorijalni vlakovi u Orahovici i Belišću. Te su “Gucine“ lokomotive jurile prosječnom brzinom od trideset kilometara na sat, a zapisi kazuju da je od Osijeka do Donjeg Miholjca valjalo u ložište ubaciti “čitave tri tone ugljena i napojiti ga barem tri puta – u Petrijevcima, Belišću i Donjem Miholjcu“ (Glas Slavonije, 1969).

ImagePridružite nam se u petak, 28. kolovoza 2015. u 19 sati na otvorenju izložbe.
Pritom ćete imate prilike čuti i svjedočanstva samog autora, Ivice Brusača, čijim je entuzijazmom i dvogodišnjim trudom i nastala ova izložba, Zvonka Ćurka, umirovljenog kontolora HŽ-a, autora nekoliko knjiga o željeznici i strastvenog kolekcionara predmeta vezanih uz nju, te dr.sc. Dinka Župana, višeg znanstvenog suradnika slavonskobrodske Podružnice za povijest Slavonije, Baranje i Srijema Hrvatskog instituta za povijest.
Izložba ostaje otvorena do subote, 26. rujna 2015.

Postaja u Donjem Miholjcu, akvarel Ivana Rocha iz spomen-mape “Slavonsko-podravska željeznica 1901-1926.“, 1926. Terminal u kamenolomu Radlovac pored Orahovice, akvarel Ivana Rocha iz spomen-mape “Slavonsko-podravska željeznica 1901-1926.“, 1926.

Zapisi s otvorenja 28. kolovoza 2015.

Image  Image

Image  Image

Image  Image

Image  Image

Ivica Brusač, autor izložbe  Image

Image  Image