Zavičajni muzej Slatina
Informacije
Novosti
Muzej
Zbirke
Izložbe
Zavičajnici
Edukacijske aktivnosti
Istraživački rad
Muzejske publikacije
Donacije
Linkovi
Elektronička knjižara
Javna nabava
Etnografska zbirka
Zavičajni muzej Slatina arrow Zbirke arrow 2. Etnografska zbirka
2. Etnografska zbirka PDF Ispis E-mail
Etnografska zbirkaEtnografska zbirka se temelji na predmetima – proizvodima seljačkoga stanovništva ili njihovim upotrebnim predmetima iz kraja XIX. i prve polovice XX. stoljeća. Predmeti su prikupljeni darovima, ili otkupom. Etnografska je zbirka najbogatija muzejska zbirka u kojoj su zastupljeni predmeti iz gotovo svih sela slatinske okolice. 
Tradicijska odjeća slatinskih sela izrađivana je od doma uzgojenih biljki lana i konoplje te od kupovnih pamučnih niti, a manjim dijelom i od niti životinjskoga podrijetla (vuna). Posao na izradi platna trajao je cijelu godinu i njime su se, u pravilu bavile žene. U izradi platna korisitle su različita drvena pomagala, koja je svaka žena imala kao svoje vlasništvo: snovaču, križni vitlić, čekrk, kolovrat, prepredaljku, vretena, preslice. Preslice, prele u slatinskom su kraju najčešće kopljastog izgleda ukrašene grebenanjem, prorezima. Na njima su geometrijski ili cvjetni motivi. Muzej čuva vrijednu zbirku preslica.

Etnografska zbirkaPlatno se dobivalo tkanjem na tkalačkom stanu. Stan se sastoji od više drvenih okomitih dijelova stativa, koji se spajaju valjkastim vratilima prednjim i stražnjim. Na tako postavljeni okvir objesi se sistem nanizanih omčica nite kroz koje se njihovim naizmjeničnim podizanjem i spuštanjem stvara otvor zijev u koji se sa drvenim ovalnim čuncima prebacuju niti prediva. Za različite vrste platna koriste se različita pomagala – daska za tkanje, drvena igla ili žena prstima prebire nite i tako formira željeni ukrasni motiv – čunčanje. Platno je bilo usnovano, pretkivano – sitni križak, tkano tehnikom jednožića i imalo je ukras na dasku, prijebor ili čunčano. Stan tkaljnjača ili nared postavljao se u sobu u zimskim mjesecima i na njemu je žena tkala pole platna koje je kasnije ručno spajala. Osnovni dijelovi ženske nošnje su obuća, oplećak, podsuknja podrokljica, poskuće, suknja, pregača fertun, oglavlje i nakit đerdani. Žensko oglavlje je pokazivalo status i dob žene – djevojke su kosu ukrašavale cvijećem, nakitom i tvorničkim ukrasima visilicama i drtavcima, mlade udate žene su imale ukrasne kapice poculice, a starije različite vrste – rubaca maramice, pečke, šamije ili jednostavne krpe. Osnovni dijelovi muške nošnje su obuća, košulja rubača, hlače gaće, prsluk i pokrivalo glave šešir kapa. I muška i ženska nošnja slatinskog kraja pripada panonskom kulturnom krugu.

Etnografska zbirkaPlatno je predstavljalo vrijednost svake obitelji. Osim odjeće prisutan je različiti upotrebni tekstil ručnici peškiri, prekrivači za krevete ponjave ili vilani, krušne krpe, stolnjaci za svaki dan ili svečane prigode četirima partama i druge vrste. Platno se čuvalo u ormarima, a češće u škrinjama. One jednostavnije ukrašene su rovašenjem, a bogatije su skladno obojane sigećanke. Škrinja je inventar najveće prostorije u kući – sobe. Osim nje tu je stol sa stolicama ili ugaonom klupom, krevet za roditelje, posteljka za dijete, kolijevka bešika na ljuljanje novorođenčadi, predmeti kućnih pobožnosti i sl.
U kuhinji je bila peć za kuhanje, u XIX. stoljeću najčešće otvoreno ognjište i suđe od keramike, metala ili drveta za kuhanje, spremanje hrane ili namirnica i čuvanje hrane. U kuhinju se ulazilo direktno iz nadsvođenoga trijema ili iz dvorišta. U dvorištu su se čuvale poljoprivredne alatke, pribor, kola, tu je negdje pod trijemom bio i pčelinjak, a dalje u dvorištu i izvor vode zdenac bunar, spremište žita hambar i drugi objekti.
Godišnji običaji su bili jedan od orijentira života seoske zajednice. U proljetnom dijelu godine središnji je blagdan Uskrs oko kojega je spleten niz običaja. Na taj se dan darivaju djeca ukrašenim jajima pisanicama. Muzej posjeduje zbirku uskrsnih jaja- pisanica koje us ukrašene tehnikom batika u lukovinju, voskom, spletanjem niti konca ili vune ili ljepljenjem srčika biljaka. Uskrs, Božić, Nova godina i imendani bili su datumi kad su se slale čestitke prijateljima i članovima obitelji.

Etnografska zbirkaPredmete neophodne u domu seljak je često sam izrađivao, a rjeđe ih je kupovao kod malobrojnih majstora obrtnika. Obrtnici su bili vrsni majstori koji su se svojim znanjem uspjeli izdignuti iznad znanja i sposobnosti ostalih te su prodajom proizvoda zarađivali za obitelj. Vrsni su majstori bili stolari tišljari kao stolar Medved iz Kozica, postolari šusteri Habl, Petriševac i Vidas, čizmar Ertner. Svoje su proizvode prodavali na sajmovima. Slatinski su sajmovi bili nezamislivi bez proizvoda licitara Dragutina Takača iz Sladojevaca, užara Antuna Kneza iz Slatine i krznara Josipa / Vlatka Gribla iz Slatine. Izrađivači mustri majstori drukeri Pavo i Valentin Oberan prodavali su tvorničko platno s otisnutim motivima po kojima su žene izvezivale motive na upotrebnom tekstilu ili na dijelovima odjeće. Muzej čuva veliku zbirku različitih uzoraka - mustri.

 Etnografska zbirka Etnografska zbirka
 Etnografska zbirka Etnografska zbirka
 Etnografska zbirka Etnografska zbirka
 Etnografska zbirka Etnografska zbirka
 Etnografska zbirka Etnografska zbirka
 Etnografska zbirka Etnografska zbirka
 Etnografska zbirka Etnografska zbirka

 Etnografska zbirka Etnografska zbirka Etnografska zbirka Etnografska zbirka
 Etnografska zbirka Etnografska zbirka Etnografska zbirka Etnografska zbirka
 Etnografska zbirka Etnografska zbirka Etnografska zbirka Etnografska zbirka
 Etnografska zbirka   


 
« Prethodna   Sljedeća »

 
Najnovije vijesti
Popularno

Zavičajni muzej Slatina ©, design by Ture